August 9 & 10 - Stadium Maksimir - Zagreb, Croatia

The friendliest place on the web for anyone that follows U2.
If you have answers, please help by responding to the unanswered posts.
Status
Not open for further replies.
hey guys! i need some help....
i'm a croatian girl living in new york....and i'm coming for vacation. i'm originally from rijeka so i have no clue how to get around in zagreb. i was thinking of getting a ticket to the show on sunday. i would take a bus up from rijeka but i just don't know what kind of transportation i could take to get me from the bus depot in zagreb to maksimir. is there a bus that regularly operates between the two locations? after the show, i was thinking of getting back to the bus depot and then taking the first bus back to rijeka. do any of you think that would be possible and smart in the middle of the night? :)
if any of you have any good ideas, please let me know! thanks!

Tram no.7 is what you need. It will take you from the Main Bus Station to the stadium in 10 minutes. I don't think it will be a problem to go back in the middle of the night, but be sure to check the night tram schedule. No.31 and 33 are leading to the Bus Terminal, but they are not stopping at the stadium (no.34 is).
 
Anyone else staying at the Astoria hotel in Zagreb?

I have GA for both nights. In the meantime I think it would have been better to take seats for one of the two nights, but I'm not sure how the atmosphere is up in the stands. Following my GA experience so far I don't think I'll go to the stadium to line up early, maybe in the afternoon. I'll try for the outer rail, catwalk, middle or maybe inner circle a little on the right side.

I have to buy a Zagreb city map to take a look where everything is located, but it isn't a big place, I think most sights are in walking distance, and the stadium is also not far away, only a few tram stops.

I'm really excited about these concerts. First time in Croatia for U2, a lot of people from different countries travelling to these shows (I know a lot of Austrians who do), I'm sure the concerts will be great, also special for the band because they've never played there before.

Balloons are fine, but since we don't know what will be in the set after they mixed everything up in Amsterdam recently I'd say maybe we should do the balloon thing somewhere during one of the "staple" songs. Ideas?
 
I'm really excited about these concerts. First time in Croatia for U2, a lot of people from different countries travelling to these shows (I know a lot of Austrians who do), I'm sure the concerts will be great, also special for the band because they've never played there before.

I think the Zagreb concerts are going to have some of the most passionate fans on the tour for these very reasons. I've seen the Croatia footie team play on TV in the big tournaments and their fans there are usually pretty crazy too :)
 
I hope U2 will reward great crowd with some setlist surprise. I believe these two gigs can be nearly as great as Sarajevo regarding atmosphere.
 
I don't think it will be a problem to go back in the middle of the night, but be sure to check the night tram schedule. No.31 and 33 are leading to the Bus Terminal, but they are not stopping at the stadium (no.34 is).

Actually there will be another night transportation schedule organized after the concert, so this will probably be different.

I hope U2 will reward great crowd with some setlist surprise. I believe these two gigs can be nearly as great as Sarajevo regarding atmosphere.

It will be as good if not even better! :up:
 
Does anyone know if there are many bars/restaurants near the stadium?

I am going with a couple of friends and they only want to go on the monday night. But they said i can go:lol: on the sunday and they will have a drink/meal by the stadium until the gigs over.

Also how far is the walk from Zagreb centre to the stadium?
 
Does anyone know if there are many bars/restaurants near the stadium?

I am going with a couple of friends and they only want to go on the monday night. But they said i can go:lol: on the sunday and they will have a drink/meal by the stadium until the gigs over.

Also how far is the walk from Zagreb centre to the stadium?

Plenty of bars and restaurants. Walking from the stadium to the centre takes about 20-30 minutes, depending on how fast you walk.
 
Pitanje za Hrvate (nisam još 100% sigurna za koncert ali želim ovo provjeriti) :

tribuna istok medju 35. i 40. reda - vidjet če se pozornica i "the Claw" ili su to najniže tribune pa neče se ništa vidjeti ? Naime gledala sam ovdje lupapromotion.hr - U2 i nije mi sasvim jasno.

To su najgornja sjedala, ali istok je kao takav jedna velika tribina tako da ce svi moci vidjeti Da Klo bez problema.

Gle u ovde: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Maksimir_tribina_istok.jpg
 
Hey guys!

For whom are going to Zagreb 9 or 10th I have a bit unusual offer to spend a couple of days after the U2 gigs in a lighthouse which located near Pula city at peninsula Istria...
There's information about the lighthouse: http://www.lighthouses-croatia.com/Svjetionici/Porer/tabid/281/language/en-US/Default.aspx

The two of us are going there at 11th and we're looking for a good jolly company of U2 fans who might be glad to go with us and have a beautiful time at this admirable island with solitary lighthouse :wave:
If you'd like that kind of proposal - just email me: jackrabbit.post@gmail.com

some details: There're two appartment for 4 persons at each (2х2 room).
We've booked one of the appartment for 11 and 12th, so we have a 2 person room is paid already. It was costed 250 eur for whole app. plus 100 eur should be payed for the transfer by boat :huh:
 
Any gatherings planned? If so, where? When? We arrive in Zagreb on Saturday afternoon, August 8, and will stay for both shows, leaving on Tuesday late afternoon.
 
Actually there will be another night transportation schedule organized after the concert, so this will probably be different.



It will be as good if not even better! :up:


We'll see on Sunday. :sexywink:
Regards from Sarajevo!


btw. Bill Carter wrote for U2.com on Monday. Check this out.

'The End of War'
03 August 2009

In 1993 Bill Carter was an aid-worker and documentary film maker living in Sarajevo, a city under siege from 18,000 Serbian troops firing artillery and mortar from the surrounding hills - and penetrated from within by snipers. Even though it was cut off from the rest of the world Carter saw the city as a sign of hope in the Balkan war because 'Sarajevans refused to be divided along ethnic lines with many Serbs joining the defence of the city against the Serb nationalist besiegers.'

It was when he met up with U2 on the ZOO TV Tour in 1993 that a plan came together to show young people in the rest of Europe what life was like in a besieged city on their continent. Four years later, with the siege over, U2 took the POPMART Tour to Sarajevo and next week they return to the region, with two shows at the Stadium Maksimir in Zagreb.

Bill directed the documentary Miss Sarajevo (produced by Bono) and captured the whole story in a highly praised memoir 'Fools Rush In'. In April he was made an 'honorary citizen of Sarajevo' for being 'guided by the noblest principles, (which) enabled spreading of truth about Sarajevo and its citizens during the siege.' We invited Bill to recall the story of his friendship with U2 for U2.com and the story of the band's friendship with the people of the Balkans.

...

Today, almost fifteen years since the end of the war, peace in the Balkans is shaky. No one quite trusts it, but still it plods along, like a tireless train going uphill. It is a peace that relies on the trust of those that were enemies not long ago. No one thinks war will break out, but tensions are always brewing under the surface. Still, tourism is rebounding and industry is on the rise. These people are survivors. And on August 9th and 10th Makimir stadium in Zagreb will fill up with people from all over the Balkans to see the new incarnation of a U2 show. No one thinks that one rock concert can change the world, but for many U2's return signals something else: another chapter in a relationship started between the band and the region in the summer of 1993. And just like 1997 in Sarajevo, for one night 40,000 people will remember they are just people, with souls light enough to be lifted by the power of music.


U2.com > News > 'The End of War'
 
Nicely written article, apart from the Makimir/Kosovo FAIL. I'm starting to be a bit less sceptical about a possible Miss Sarajevo performance. You never know... They tend to be more generous these days when it comes to these region or country-specific songs (One Tree Hill in New Zealand, New Year's Day in Poland, Mothers of the Disappeared in Chile...).
 
Nicely written article, apart from the Makimir/Kosovo FAIL. I'm starting to be a bit less sceptical about a possible Miss Sarajevo performance. You never know... They tend to be more generous these days when it comes to these region or country-specific songs (One Tree Hill in New Zealand, New Year's Day in Poland, Mothers of the Disappeared in Chile...).

Me too.
I just hope that if they decide to do it that they will do it on both days. I'm gonna give myself a "small" harakiri in case they do it only on 10th when I'm not there. :huh:
In 2005 I saw them in Vienna and they didn't sing Miss Sarajevo. Only a few days later at concert in Milan Miss Sarajevo became regular on the setlist. :sad:


P.S. Yeah, Kosovo instead of Kosevo has been a mistake regularly made when it comes to that concert.
 
Zootopia

We were just asked to look for people that are
A) attending the Zagreb show
and/or
B) Attended the Popmart Sarajevo show

If you fit BOTH criteria or the first one, we need you to send to BIGWAVE (moderator) your

full name
email
cell phone number

U2.com wants to film you, so please contact us soon!!!!!

Thanks

Baja & Bigwave


Whats all that about?
 
Guys, what do you think - could we catch the bus which at 00:30 from Main Bus Station after the show 10th if we'll be on the pitch (GA)? Is it real or the bad idea to rely on that?:huh:
And do you think it's a lot of people traveling by buses across Croatia now? Is it absolutely necessary to reserve bus tickets or wouldn't be problem buy it just before the departure? Thanks) ...we're going to Pula after the shows.

By the way, we'll be in Zagreb from 8th till 10th and going to both shows: 9 - tribune Zapad and 10 - the pitch.:loveshower:
 
Zootopia

We were just asked to look for people that are
A) attending the Zagreb show
and/or
B) Attended the Popmart Sarajevo show

If you fit BOTH criteria or the first one, we need you to send to BIGWAVE (moderator) your

full name
email
cell phone number

U2.com wants to film you, so please contact us soon!!!!!

Thanks

Baja & Bigwave


Whats all that about?


:hmm: DVD extras ?
 
"Hi, everyone!

Croatian U2 fans (U2 Croatia - U2 News, U2 Forum, U2 Albums, U2 Lyrics, U2 Reviews, U2 Fansite) are organizing a baloon choreography for the band as a welcoming act, on 10th of August on Maksimir Stadium in Zagreb.
Here is a picture to help explain the idea. The baloons are of orange, white and green color, forming a huge Irish flag...

http://img338.imageshack.us/img338/8100/lgzagreb.jpg


We would like to ask everyone who is coming to a concert that day to bring one baloon of suited color, depending on an area he/she is in - south, east, west, north or terrain.
When U2 begins to play, in the beggining of the first song, inflate your baloon, do not tighten it, just hold the inflating part with your fingers to keep the air inside, lift it as high as you can, wave with it, or whatever you like, and then, at the end of the first song, just let go your baloon....


We would like to invite you all, fans who will come to Zagreb, to help us welcome the band by doing this little choreo.

Thank you, and welcome to Zagreb!!!

u2croatia team"
 
Hey everyone,
Please excuse my ignorance but it's been a few crazy-super-busy weeks at work.

Just wanted to ask what are the rules in terms of cameras. Are we allowed to take digital cameras into the stadium?
 
A evo i intervjua sa U2 od prije nekoliko dana u vezi koncerata u Zagrebu. Uzivajte.


EKSKLUZIVNO: Intervju sa U2

Intervju namijenjen odabranim medijima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, za Universal music, diskografsku kuću kojoj pripada U2, napravili su 1. avgusta 2009. novinari Tomislav Grujić i Kruno Petrinović. RadioSarajevo dobio je pravo za objavljivanje ovog intervjua, kao i fotografija nastalih na turneji 360.


- Veliko je zadovoljstvo razgovarati sa Vama prije nego dođete u naš region, konkretno u Zagreb. Kakvi su Vaši utisci na ovoj turneji do sada? Da li je uopšte zabavno više ići na turneje?

BONO: Pa kada sve funkcioniše kako treba onda je zabavno ali kad ne ide po planu onda definitivno nije. Govorim to sa moje tačke gledišta. Kada je vokal u dobrom mixu, kada oprema radi kako treba, ako na bini sve funkcioniše, ako je publika uz vas cijelo vrijeme i vi ste njima potpuno posvećeni u tom momentu i kada osjećate da ste svi uplovili u pjesme onda nema ljepšeg osjećaja na cijelom svijetu. Međutim, sa druge strane ukoliko nešto ne ide kako treba i ako ne možeš komunicirati sa ljudima i govoriti im kako se osjećaš, onda je to pravi pakao i samo želiš pobjeći kući.

- Kada govorite o opremi, na ovoj turneji imate ogromnu binsku konstrukciju. Koliko ste vi iz benda uopšte bili u stvaranju toga?

BONO: Iskreno, ja sam nacrtao sve to kako bi volio da izgleda. Zatim smo radili na funkcionalnosti i izvedbi bine na kojoj sviraš u 360 stepeni. Jako je komplikovano svirati u ovoj varijanti na stadionima jer je teško postaviti svu tu skupocijenu i pretešku tehnologiju, zvučnike, rasvjetu i slično. Jako je teško. Ali eto, ja sam to nacrtao, a zatim napravio konstrukciju od viljuški za vrijeme večere i onda je došao veliki genijalac Mark Fisher i naš scenski dizajner Willie Williams, koji radi sa nama već 25 godina, te su njih dvojica razradili tu ideju i napravili nešto nevjerovatno.

- Koja je veza između ove bine koja se okreće za 360 stepeni i naziva novog albuma "No Line On The Horizon"?

The EDGE: Nema neke velike veze ali mislim da pojam "No Line On The Horizon" daje predstavu nečega beskonačnog, pojam koji nema granica. Stvar koju smo pokušavali uraditi tokom svih ovih godina je ukloniti granice između nas i publike. Pa mi smo kao bend upravo došli iz te mase ljudi koji posjećuju koncerte. Tako nas ovaj produkcijski sistem koji smo napravili spušta u središte publike i tako uklanja te granice između bine i publike. Tako da predpostavljam da ovo ima na nekom posebnom nivou jako duboku simboliku. Jako je praktično i kako Bono kaže, samo smo htjeli svirati u okruženju gdje je publika iza nas u istoj poziciji kao i publika ispred nas. Nismo nikad voljeli normalne stadionske nastupe gdje se mi kao bend nalazimo na kraju tog prostora u nekoj kućici a ispred nas su ljudi negdje tamo daleko, kao u nekim staromodnim pozorištima. U suštini, volimo činjenicu da su fanovi benda U2 dio dešavanja, odnosno veliki dio dešavanja. Ono što nam se desili prvu noć turneje u Barseloni je neopisivo. Publika nas je potpuno oduvala svojim pritiskom. Noć prije smo imali tonsku probu sami na stadionu, tu se negdje motalo par ljudi, i bilo je bezveze. Ni blizu onom osjećaju koji imaš kad je publika tu. Kada je publika tu i kada oni daju sve od sebe onda učine kompletnu atmosferu posebnom. Mi smo samo dio onoga što se dešava na koncertima U2.

- Cijeli region je jako uzbuđen radi vaših koncerata u Zagrebu. Pitanje za Larry-a i Adam-a. Da li ste ikada bili u Hrvatskoj?

LARRY: Ja zaista nisam nikad.
ADAM: Nisam ni ja.
BONO: E jesam ja! Godinama sam se motao po Hrvatskoj.
The EDGE: Jedna divna stvar vezana za turneje i sviranje po koncertima je ta da imate šansu posjećivati nova mjesta. Dobijemo listu koncerata koje trebamo odsvirati i prvo što sa uzbuđenjem gledamo je koja su to nova mjesta gdje do sada nismo svirali. Tako da uvjek gledamo da sviramo na novim mjestima.

-Bono, da li ti još uvijek važi bosanski pasoš?

BONO: Ja još uvijek imam taj pasoš i moram vam reći da mi je to nešto najvrijednije što sam dobio bilo da su nagrade za bend ili za moj rad tokom ovih godina. Kada je posao u pitanju i pokazivanje bosanskog pasoša na granicama, nisam baš siguran da to mogu. Jednom sam ga koristio da dođem na Sarajevo Film Festival ali odavno nije ovjeravan.

- Vaš koncert na stadionu Koševo u Sarajevu 1997. godine je bio nešto specijalno svim Bosancima ali i ostalim ljudima iz regiona koji su tada došli. Kakve vas uspomene vežu za taj period?

LARRY: To će sigurno ući u istoriju posebnih trenutaka koje smo proveli radi očiglednih razloga. Najviše mi je u sjećanju ostalo to da je taj koncert bio direktno prenošen putem jedne radio stanice i u jednom momentu je Bono izgubio glas. Čitav koncert do kraja je otpjevala publika. Kako je to Edge rekao ranije, bend je značajan dio tog koncerta ali je publika ta koja nas nosi.

BONO: Sjećam se da smo diskutovali o koncertu u Sarajevu i mišlju da, ukoliko ćemo tamo svirati, onda moramo dovući kompletnu opremu koju smo imali i na svim ostalim koncertima turneje POPMART, a znali smo da će to biti jako komplikovano. Pojedini ljudi u organizaciji su nam rekli da lokalna ekipa koja će raditi na produkciji nema nikakvo iskustvo glede montiranja svega, rekli su da će biti komplikovano, nemoguće, nevjerovatno skupo i pitali nas zašto ne odradimo koncert samo sa polovinom opreme. Sasvim korektno smo im rekli da ljudi u Sarajevu zaslužuju da vide najbolji koncert. Imali smo onaj ogromni limun koji je izgledao kao svemirski brod, ogromni ekran i slične stvari i sjećam se da je, prije svega, to bila najbrže postavljena scena i da je ta lokalna ekipa koja je radila na postavljanju scene bila najbolja na cijeloj turneji što je jako zanimljivo. Druga stvar, koju nismo nikako očekivali je ta da poslije koncerta niko nije spominjao tu scenografiju, ogromnu binu sa tim limunom (smijeh). Kao da to ljudi uopšte nisu primijetili, a mi smo ostali zbunjeni sa pitanjem: mi smo ovo sve dovukli i niko ništa!!? I zaista, ono što je bilo je to da je sve poprimilo jedan duhovni nivo, čisti muzički emocionalni nivo. Iako je to bila najveća scenografija za stadion, niko nije primijetio. Bilo je kao: „Da, limun, pa šta...viđali smo i prije limunove nalik na svemirski brod. Veliki ekran...ma daaaj. Ali rock bend koji svojom muzikom spaja ljude, to je već nešto.“ Bilo je na neki način smiješno jer ja nisam očekivao takve reakcije.

LARRY: Da. Ja sam čuo neke zanimljive priče od naših članova ekipe koji su vozili kamione i to kako su prolazili kroz mala sela, a ljudi su izlazili iz svojih kuća i aplaudirali. Vijesti da mi dolazimo su se proširile kroz cijelu zemlju. Nakon koncerta, ljudi su taj događaj koristili kao neku istorijsku tačku po kojoj su se kasnije ravnali kao pitanje: „Da li je to bilo prije ili poslije koncerta U2?“ Bilo im je to kao podsjetnik.
To mi je toliko puno značilo, kao i ostatku ekipe.

- Bono, da li nam možeš reći nešto više o tvojoj saradnji sa bosanskim oskarovcem Danisom Tanovićem? Kako znamo, radiće film prema tvojoj priči.

BONO: Mislim da je Danis napravio nešto najbolje, nešto što bih mogao svrstati među top 10 ratnih filmova, a još je pun tog crnog humora koji je tipičan za tu regiju. On je nevjerovatno talentovan filmski stvaralac. Irski pisac Barry Devlin i ja smo radili na priči „The virgin of Las Vegas“ i razgovarasli smo sa Danisom o njegovom angažmanu oko filma. Nadamo se da će prihvatiti i uraditi. Ima tu još dosta zainteresovanih ljudi za projekat kao Liam Neeson...To je veliki projekat. Mislim, interesantan je. Gdje god se u nekom regionu dešavaju neka sranja, gdje su veliki problemi, izađu odlične pjesme i odlične knjige. Tako je isto i u Irskoj. Kultura je postala jako važna. Recimo, Sarajevo Film Festival je stekao internacionalnu reputaciju. To je kao, kada se nađeš u situaciji da se protiviš fizičkom svijetu, da se protiviš zidu, tada svijet mašte postaje jako važan. Ja sam jako uzbuđen ne samo zbog Danisa Tanovića već zbog svih ljudi koji se bave filmom, pisanjem, muzikom a dolaze iz tog regiona. U Irskoj postoje četiri provincije i mi se mnogo razlikujemo. Komplikovano nam je da nađemo način da se ujedinimo kao nacija. Jako važan mislilac u našim životima je čovjek koji se zove Richard Carney, filozof koji je došao na ideju o petoj provinciji. Rekao je da Irske nema četiri provincije već pet, a peta provincija je zamišljena provincija u koju mi odlazimo kada sve fizičke prepreke nestanu, kada živimo u svijetu mašte. Druga stvar vezana za Irsku i naš problem oko juga i sjevera je ta da kad se jug Irske približi Europi i kada se sjever Irske približi Europi, onda ćemo i mi međusobno postati ponovo bliski, a to bi se trebalo pokazati tačnim. Europa je jako zanimljiv način da to funkcioniše. Međutim, problem sa Europom u ovom momentu je taj da je ona jako hladna, hladan koncept intelektualne ideje koji se teško može zamisliti. Ja bih volio vidjeti važnost uloge kada zemlje zapadnog Balkana uđu u Europsku Uniju, kada vi uđete u Europu, šta ćete osjećati prema Europi. Europa nije završen posao. U suštini i vi možete svjedočiti tome da Europa tek treba da nastane iz našeg sna o emocionalnom konceptu, kulturnom konceptu.

- Adame, da li nam možete reći koji je bio ključni momenat za karijeru benda?

ADAM: Ima mnogo ključnih stvari. Bila je serija tih nekih koncerata kao što je Live Aid, koncert u Sarajevu, koncert nakon 11. septembra, svirka na Obaminoj inauguraciji…Mislim, sve su to veliki, značajni i divni momenti ali nisam baš siguran da su ključni. Recimo, album “Joshua Tree” je bio prava prekretnica, singl “With Or Without You” je postao popularan i onda naslovnica Time magazina. Ali ipak ima tu još mnogo stvari.

- Da li je bilo situacija kada je bend bio pred raspadom?

LARRY: Mislim da je to bilo prije 15 minuta (smijeh).
ADAM: Mislim da ja nisam baš najbolja osoba za odgovor na to pitanje jer imam jako slabu memoriju. Teško da se sjećam ičega što se desilo prošle godine.
THE EDGE: Ma mi uvijek hoćemo da se raziđemo jer najbolji dio razlaza je ponovno okupljanje.

- Da li imate neke planove za budućnost kada ne budete više mogli da se bavite muzikom?

LARRY: Apsolutno. Bono je imao posao na benzinskoj pumpi.
BONO: Da, radio sam na benzinskoj pumpi.
LARRY: Edge je htio da bude učitelj, Adam je imao cvjećaru, a ja sam htio da postanem vatrogasac.
EDGE: Trenutno se vodimo kao nezaposleni, a to je razlog zbog kojeg još uvjek imamo ovaj bend. Kada kod razmišljamo o nekim alternativnim varijantama, shvatimo da ih i nema baš mnogo i bilo bi nam jako teško.

- Da li se sjećate vašeg prvog nastupa? Kada je to bilo i koliko je bilo prisutno publike?

LARRY: Zavisi. Prije nego što smo postali U2 bili smo školski bend, svirali smo u školi. Toga se sjećam. Kao U2 prvi put smo svirali u mjestu Limerick u Južnoj Irskoj. Bilo je to neko takmičenje na kojem smo svirali tri naše pjesme i pobijedili smo.
BONO: Ja se još uvijek sjećam kada smo svirali u školskom holu i sjećam se to osjećaja.

- To je bio neki popodnevni nastup?

BONO: Da, to je bio kao neki nastup talenata. Mi smo tu svirali pjesmu Peter Framptona koji je bio velika zvijezda sedamdesetih godina, pjesma se zvala „Show Me The Way“. To je definitivno bilo nešto posebno ali ne znam šta. Bila je neka hemija između nas još tada. Biću iskren pa ću reći da smo već bili bend i tada kada nismo znali svirati.

- Neka službena priča je ta da je Larry postavio na školsku oglasnu tablu plakat na kojem je pisalo da se traže muzičari. Da li je ikad bilo rasprave među vama ko je oformio bend?

BONO: Na žalost bio je to Larry. Kažem na žalost jer nas stalno podsjeća da nas je on okupio. Bila je to definitivno Larry-eva ideja pa smo se čak jedno vrijeme zvali The Larry Mullen band što nas je držalo na neki način opkoljenim i davalo naznake kojim bi pravcem trebali ići. Mislim da je u to vrijeme bio još jedan bend koji je nosio Larry-evo ime, kao The Fat Larry bend koji je svirao disko muziku sedamdesetih (smijeh).
ADAM: Zanimljiva je stvar da se niko od ostalih muzičara nije javio na njegov oglas pa smo mi upali (smijeh).
BONO: Tako je. Zato sam maloprije rekao da smo imali bend i prije nego smo naučili svirati, odnosno samo je Larry znao svirati dok je Edge znao samo „Stairway To Heaven“.

- Dobro, vi niste samo muzičari već i aktivisti. Možete li nam reći šta se dešava iza zatvorenih vrata kada se nađete sa političarima?

BONO: Ah…Važno je znati da iza sebe imaš intelektualnu pozadinu te da iza tebe stoji organizacija pogotovo ako si pjevač nekog benda koji isto tako drži govore protiv ekstrema. Ideja da se borite na vlastitu odgovornost zamo zato što mislite da je jako loše što u Africi ljudi umiru od gladi ne zvuči baš najbolje. Tako neki ljudi misle ali to u suštini nije tako. Mi smo jako dobro organizovani, imamo strateške planove i sarađujemo sa jako puno nevladinih organizacija i grupa kako bi izvršavali naše namjere do kraja i tako zakomplikovali želju političara da nas koče u radu. Kada imate uz sebe jako mnogo ljudi, kao što smo u jednoj kampanji imali 2,5 miliona ljudi u Americi, političare onda činite nervoznima jer imate pravu podršku koja vam daje političku snagu. Nešto slično sada pokušavamo uraditi u Europi, da napravimo kampanju pa tako molim sve zainteresovane da se jave. Samo da napomenem da ne idemo u akciju sa pola isplaniranih stvari već sa svim spremnim.

- Koja je najveća nagrada, dostignuće, spoznaja, nešto što vas je potpuno ispunilo u karijeri sa bendom?

LARRY: Predpostavljam da je to određena doza šoka za ovo kratko...hm, pardon, dugo vrijeme (smijeh). Zaista, najveća nagrada za nas je izaći i svirati pred publikom koja je možda vaših godine, neki su stariji a neki i puno mlađi. I tako kako koračamo dalje, tako naša muzika ostaje generacijama iza nas. To je pravo dostignuće na koje sam jako ponosan.
ADAM: Ja mislim da sam napokon shvatio u potpunosti instrument koji sviram i sada znam nešto o njemu. Trebalo mi je dugo vremena ali evo došao sam to tog stadija.
THE EDGE: Za mene je to nešto što se zove životno djelo sa ljudima, odnosno članovima benda koji čine da se osjećaš boljim u poslu kojim se baviš. U smislu da je cjelina bolja od samo jednog dijela. Zato mislim da je velika privilegija biti dio ovog benda. Nema ništa što ja mogu uraditi bolje sam nego ono što sam u mogućnosti uraditi kao dio benda.
BONO: Moja najveća spoznaja, ako me to pitate, je pomalo neugodna a to je: moć koju smo imali u periodu kada nismo znali šta radimo. Taj naš nekadašnji rad bio je prilično nespretan i napet na neki način, ali bio je jako moćan zato što smo bili iskreni. Nismo znali ništa o svijetu, ali onda odrastemo i želimo znati sve. Odeš u svijet i otkriješ da je to u stvari najveća prepreka suštini vaše nevinosti, jer ste onda u mogućnosti vidjeti stvari iz raznih perspektiva. To je najveća spoznaja koja za mene u praksi znači - iako si naučio bacati čini, ne možeš to raditi bez magije.

radiosarajevo.ba
 
Status
Not open for further replies.
Back
Top Bottom